I 50 m zaštitnog pojasa od granice nautičkog sidrišta je previše!

Poštovani,

Javljam se kao sudionik javne rasprave povodom donošenja ZAKONA O POMORSKOM DOBRU I MORSKIM LUKAMA. Podnosim prijedlog za izmjenu članka 120., a koji bi po mom mišljenju rebao glasiti ovako:

Članak 120.

Nautičko sidrište je dio morskog akvatorija, koji je opremljen s napravama za sidrenje, a gospodarski se koristi sukladno prostornom planu, posebnim propisima o sigurnosti plovidbe i ovom Zakonu. Granice nautičkog sidrišta i zaštićeno područje sidrišta moraju biti vidno i javno označeni s podacima o ovlaštenom koncesionaru i broju sidrenih naprava , a prilaz nautičkom sidrištu mora biti otvoren i siguran. Koncesionar nautičkog sidrišta ili nadležna lučka uprava odgovaraju za sigurnost i red na sidrištu te mogu pružati i ostale usluge nautičarima sukladno ugovoru o koncesiji i ovom Zakonu. Zaštićeno područje koncesijskog područja nautičkog sidrišta je dio morskog akvatorija prema obali i prema ostalom djelu morskog prostora koji neposredno okružuje nautičko sidrište na udaljenosti 50 metara, od vanjske granice nautičkog sidrišta. U zaštićenom području je zabranjeno sidrenje plovnih objekata i hidroaviona vlastitim sidrenim sustavom, osim u slučaju više sile ili nevolje na moru dok one traju. Na ostala pitanja sidrišta primjenjuju se odgovarajuće odredbe ovog Zakona kojima se uređuju morske luke.

 

Ovdje ću obrazložiti da zašto držim da bi članak 120. trebao gasiti kako je i napisano. Kako Vam je i poznato tijekom prošle godine organizirana je peticija Nautica Portala koju je potpisalo 1412 nautičara, a kojom su nautičari bili nezadovoljni zakonskom regulativom o zaštitnom pojasu koncesijskog područja nautičkog sidrišta, a koja je temeljem čl. 76a Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama, određivala zaštitni pojas od 300 m od granice koncesijskog područja nautičkog sidrišta u pravcu pučine.

Danas je u javnoj raspravi novi prijedlog Zakona, a koji u članku 120. određuje slijedeće:

„Zaštićeno područje koncesijskog područja nautičkog sidrišta je dio morskog akvatorija prema obali i prema ostalom djelu morskog prostora koji neposredno okružuje nautičko sidrište na udaljenosti najmanje 50, a najviše 150 metara, od vanjske granice nautičkog sidrišta. Davatelj koncesije utvrđuje zaštićeno područje nautičkog sidrišta na osnovu mišljenja lučke kapetanije. U zaštićenom području je zabranjeno sidrenje plovnih objekata i hidroaviona vlastitim sidrenim sustavom, osim u slučaju više sile ili nevolje na moru dok one traju.“

Kako nisam siguran da je takav prijedlog u suglasju sa onim što smo peticijom tražili, ovime želim iznijeti mišljenje kako ja osobno, a i drugi nautičari, gladamo na taj problem te želim da se naš prijedlog uvrsti u javnu raspravu a nadam se da će biti i volje da se naši argumenti uvaže!

 

1. Naime, postavlja se pitanje da zašto je potreban takav zaštitni pojas. Treba tu reći da je to cca. 15 dužina, i ne tako malog, plovila! Ako su razlozi da se omogući manevriranje neiskusnih kormilara koji prilaze sidrištu, odnosno mogućnost da kormilar reagira ukoliko se plovilo otrgne sa bove ili možda da nautičari koji nisu na plaćenoj bovi svojom grajom uznemiravaju nautičare koji su platili privez, držim da je ovakva odredba Zakona totalno promašena. Takvi se slučajevi reguliraju drugim zakonskim odredbama.

2. Ako je namjera predlagatelja Zakona da zaštiti ulaganje koncesionara, naravno da je to razumljivo, no opet ne mogu shvatiti da se ta zaštita proteže i do 15 duljina plovila. Držim da sekoncesije daju kako bi se nautičarima omogućilo da biraju žele li ići na bovu i mirnije noćiti okruženi drugim brodovima i posadama ili žele pronaći “baš ono svoje mjesto, tu nagdje ali ipak malo dalje”. Naravno da će po najavi lošeg vremena svatko razuman pokušati pronaći bovu i na taj način osigurati sebe, plovilo i posadu. No držim da bi svatko trebao imati pravo birati hoće li u nekoj uvali biti vezan za bovu ili će procijeniti da je sasvim siguran i na svom sidru. Ovako se događa da kad se u pojedinu uvalu dođe, a uvala je mala i ne preširoka, da ne postoji mogućnost da se u uvali sidri.

3. Nadalje tu se pojavljuje i problem korištenja morskog akvatorija. Naime, koncesionari dobivaju određenu površinu morskog akvatorija koju eksploatriraju u komercijalne svrhe, to je Nautičko sidrište. Veličina te površine u direktnoj je vezi sa brojem bova za koje su dobili dopuštenje. No ovakvom odredbom zakona dobivaju pravo na eksluzivno korištenje i upravljanje i okolnog morskog akvatorija, takozvano zaštićeno područje, koje će ponekad površinom biti i veće od prostora sidrišta. Ako uzmete 150 m na jednu i drugu stranu pa prema pučini i obali, držim da je takva odredba potpuno neprihvatljiva.

4. Nadalje, rekao bih nešto i o odredbi koja određuje pravnu osobu koja će odrediti koliko će biti to zaštičeno područje. U prijedlogu Zakona piše: “Davatelj koncesije utvrđuje zaštićeno područje nautičkog sidrišta na osnovu mišljenja lučke kapetanije” Dakle prevedeno, “po babi i stricu”!

Držim da se odredbama zakona treba utvrditi jedinstveno zaštitno područje za sve koncesionare na cijelom području Jadrana, a ne ostavljati mogućnost različitih rješenja.Time se očito koncesio-nari i nautičari koji se nalaze na pojedinom području definitivno stavljaju u neravnopravan položaj u odnosu na neko drugo područje. Koliko znam svrha svakog zakona je da on jednako tretira sve građane te njihova prava i obveze. Nadalje, u zakonu niti riječi o tome koji su to parameti koji će biti odlučujući u formiranju “mišljenja” dali će Zaštitni pojas biti 50 (prihvatljivih) ili 150 (potpuno neprihvatljivih) metara. Očito je moguće da jedna kapetanija ima jedno a druga potpuno drukčije “mišljenje”, a pita se i davatelja koncesije pa i on ima pravo na svoje “mišljenje”!

5. Na kraju treba reći da je životna činjenica da su korisnici nautičkih sidrišta u najvećem broju strani nautičari koji unajmljuju plovila tijekom ljetnih mjeseci, a da je “domaći svit vičan pomorskom poslu” rijetko ili nikako na plaćenoj bovi, čast iznimkama i na jednoj i drugoj strani, pa se postavlja pitanje za čiji interes se ovakav zakon donosi. Ako je zbog povećanja turističkog prometa pa neka ga onda ugrade u Turistički zakon, a hrvatskim i svim drugim dobronamjernim nautičarima treba ostaviti Jadransko more da uživaju u njemu bez ovakvih nakaradnih zakonskih odredbi.

Vjerujem da su argumenti koje iznosim dovoljno jasni te da ćete ih prihvatiti i izmijeniti članak 120. na način kako smo i predložili, vjerujem na opće odobravanje hrvatskih i ne samo hrvatkih nautičara!

Pozdrav, Petar Banić

 



OR

Your email address will not be published on our site. However, the author of the petition will see all the information you provide on this form.

You will receive an email with a link to confirm your signature. Please check your inbox (and spam folder).
Facebook