STOP MINI HIDROCENTRALAMA U FOJNICI

Poštovani,
kao građani općine Fojnica, a posebno mjesnih zajednica Dusina, Gojevići i Bakovići, podržani 
od brojnih građana i udruženja koji vole prorodu doslovce iz cijelog svijeta, ovom 
PETICIJOM izražavamo svoje nezadovoljstvo radom i postupanjem svih državnih organa, 
tijela i sudova uključenih u postupak oko izdavanja koncesije i drugih dozvola i odobrenja, te 
rješavanja sudskih postupaka vezanih za MHE Luke u općini Fojnica na rijeci Željeznici. 
Također svojim potpisima tražimo da se kompletan predmet oko MHE Luke ali i ostalih koje 
se planiraju graditi na području općine Fojnica preispitaju, te problemi riješe u okvirima zakona. 

S tim u vezi ističemo sljedeće: 

Spomenutu MHE želi graditi investitor Company Peeb d.o.o. iz Travnika-Mehurić. 
Gradnji elektrane izričito se protivimo mi građani općine Fojnica, a posebno mjesnih zajednica kroz koje protječe rijeka Željeznica i koje su najdirektnije ugrožene ovom gradnjom. 

Aktivnosti oko izgradnje ove MHE započele su još 2005.-2006. godine, kada je društvo 
JESS d.o.o. Busovača od Vlade Kantona Središnja Bosna dobilo koncesiju i pribavilo 
određenu dokumentaciju. Već tada smo bili zaobiđeni kao stranka u postupku kako kod davanja koncesije, tako i kod dobivanja drugih potrebnih dokumenata kao što su urbanistička i građevinska dozvola, te okolinsko dopuštenje. 

Osim pomenutih nepravilnosti dalje se dešava da JESS d.o.o. Busovača uz suglasnost Vlade KSB Travnik prenosi pravo na koncesiju na sadašnjeg investitora Company Peeb d.o.o. Travnik koji opet dalje na sebe prenosi sve do tada dobivene dozvole. 
Sve to uz obilato kršenje zakona i uz pomoć Kantonalnih vlasti, prije svega Građevinske inspekcije i Ministarstva prostornog uređenja, obnove i povratka koje, primjera radi, istog dana izdaje urbanističku i građevinsku dozvolu društvu Company Peeb d.o.o., broj za brojem, što je primjer koji se u praksi rijetko viđa. 

Po našem uključivanju u postupak, te uključivanjem Federalne inspekcije, prvo presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku, a potom i Rješenjem Federalnog ministarstva rostornog uređenja Sarajevo, koje preuzima postupak izdavanja urbanističke i građevinske dozvole, rješenja Kantonalnog ministarstva prostornog uređenja, obnove i povratka, tj. urbanistička i građevinska dozvola se ukidaju. 

Mi smo istovremeno sa tim aktivnostima tada 2009./2010. godine podnijeli dvije tužbe 
Kantonalnom sudu u Sarajevu vezano za Okolinsku dozvolu broj:UPI/01-394-1/06 od 16.11.2006. godine, a izdanu na ime Jes d.o.o. Busovača, kasnije prenijetu na Company Peeb d.o.o. Travnik. Postupak po tužbi u predmetu broj:09 0 U 007596 10 FP je još u tijeku. 

Osim navedenih Kantonalnih organa u postupak je cijelo vrijeme uključeno i Ministarstvo šumarstva, poljoprivrede i vodoprivrede, koje stalno iz godine u godinu aneksima produžava rokove investitora iz Ugovora o kocesiji, zadnji puta to čini 10.04.2012. godine. Važno je napomenuti da je u ovom periodu Kanton jedno vrijeme bio bez Zakona o koncesijama zbog poznate Odluke Ustavnog suda F BiH. 

Investitor ponovo 2011. godine kreće u aktivnosti pribavljanja dozvola pa tako prvo od Federalnog ministarstva prostornog uređenja dobiva odobrenje za građenje, a od Federalnog ministarstva okoliša i turizma 2012. godine okolinsku dozvolu. Opet bez našeg znanja i sudjelovanja kao zainteresiranih stranaka. Protiv oba akta smo po saznanju za njih tijekom 7. i 8. mjeseca 2012. godine podnijeli tužbe Kantonalnom sudu u Sarajevu. Tužba protiv Okolinske dozvole Ministarstva okoliša i turizma broj:UP I 05/2-23-5-214/11 SS od 5.3.2012.godine vodi se pod brojem 09 0 U 015880 12 U, a tužba protiv Građevne dozvole Federalnoh ministarstva prostornog uređenja Sarajevo, rješenje bror:UPI/03-23-2-51/11 od 04.08.2011. godine, vodi se pod brojem: 09 0 U 015924 12 U. 

O svemu je i 2009. godine, a i sada upoznat FERK kao regulatorna Agencija ali koji također, uprkos našim upozorenjima na postojanje sudskih sprova i drugih manjkavosti u postupku daje investitoru svoje prethodno odobrenje na koje također u 8. mjesecu 2012. godine ulažemo tužbu Kantonalnom sudu u Mostaru.Postupak se vodi pod brojem:07 0 U 007497 12 F Osim FERK-a sa svim događanjima i našim postupanjima upoznata je ponovoi Federalna uprava za inspekcijske poslove i Vlada KSB sa svim ministarstvima. 

Dakle, u ovom momentu se vezano za predmet po našim tužbama vodi pet sudskih spororva od kojih pred KS Sarajevo četiri, a pred KS u Mostaru jedan. Od toga je okončan , kako smo naveli u našu korist, samo jedan pred KS u Sarajevu, pokrenut 2009. godine. To sve nije dovoljno Federalnim i Kantonalnim organima da obustave radove na MHE Luke niti prepreka investitoru koji uprkos svemu navedenom i upornom protivljenju mještana i uz primjenu sile i upotrebu zaštitara, kao što se desilo 29.9.2012., pokušava početi sa radovima. 

Osim pravne bitke pribjegli smo i drugim vidovima pokazivanja protivljenja gradnji 
spomenute MHE, pa tako već punih 167 dana i noći mirno prosvjedujemo 
protiv gradnje na samom vodotoku i čuvamo rijeku 24 sata dnevno. O svemu smo uredno izvjestili PS Fojnica od koje smo dobili odobrenja za mirno okupljanje. 

Skoro svakodnevno investitor pokreće i tužbe protiv nas pred Općinskim sudom u Kiseljaku. Po tim tužbama, za razliku od onih koje mi podnosimo, postupa žurno i već se održavaju ročišta ali nam se, uz svakodnevna zastrašivanja i pritiske, i prijeti ovrhom naše osobne imovine. 

Ovo je samo kratki prikaz dešavanja oko izgradnje MHE Luke. Već iz njega se vidi da je ovdje riječ o kršenju zakona i pogodovanju investitoru i borbi protiv nedodirljivih. 
Za sve navedeno imamo dokaze koje smo spremni predočiti. 

Ovom PETICIJOM još jedanputa navodimo razloge protivljenja gradnji ove MHE ali i svih drugih planiranih na području općine Fojnica iako znamo da su one obnovljivi izvori energije: 

Vodo zahvat, strojarnica i vodo ispust MHE Luke rade se kompletno u koritu rijeke i 
to u dužini od 3250 metara što nije praksa nigdje u svijetu. To će uništiti prelijepi 
kanjon ove rijeke. 
Pored toga odmah uz vodo zahvat su i prve kuće koje bi u periodima naglog podizanja vodostaja što se događa i bez vodozahvata kada su velike kiše i topljenja snijega sigurno bile poplavljene. 

Znamo da će ova MHE biti u funkciji tijekom cijele godine i pored nedovoljne 
količine vode u sušnom periodu. U takvim periodima cjelokupni protok vode bio bi 
usmjeren u cjevovod elektrane tako da bi kontinuitet vodotoka, ako bi uopće postojao, 
u tom slučaju bio prekinut. 
Na ovaj način biološki minimum protoka vode iza brane (iako precizno nedefiniran 270 l/s) koji usput rečeno u ljetnom periodu nije ni blizu toliki, ne bi bio ispoštovan. Posljedica ovakvog odnosa prema prirodi je nestanak živog svijeta ovih voda. 

Uz korito rijeke nalazi se veliki broj šumskih potoka, što otvara potrebu ograničenja izgradnje ovih objekata uzvodno, jer će oni, nema sumnje, negativno uticati na sve komponente šumskih ekosistema. Zbog nedovoljne količine vode u akumulaciji bili bi izgrađeni dodatni cjevovodi radi prikupljanja novih količina vode iz okolnih izvora u šumi, što je protivno projektnoj dokumentaciji. Na ovaj način ugrožava se režim voda unutar šumskih zajednica, život divljači i drugih organizama, odnosno biodiverzitet i stabilnost ekosistema u cjelini. Napominjemo da se šume u kojima postoje izvorišta vode tretiraju kao šume visoke zaštitne vrijednosti i u njima se izvode posebne mjere radi zaštite ovih vrijednosti. Voda jeste obnovljiv prirodni resurs, ali ga generiraju šume. 

Imajući u vidu da je na ovoj rijeci planirana izgradnja ukupno četiri hidro akumulacije i postrojenja za proizvodnju struje, stvorit će se niz ‘vezanih’ objekata, čime se protok vode reducira ili čak i prekida na većoj dužini vodotoka ove rijeke pa su time i štetne posljedice višestruko veće. Potrebno je i napomenuti da ovakvoj izgradnji prethode višegodišnja mjerenja protoka, što ovdje nije urađeno. 

Također znamo da je obala i korito rijeke Željeznice prepun velikih stijena koje prave 
prelijepe i vrijedne hidrogeološkie fenomena (vodopade, vodene kaskade i slapove), što bi bilo uništeno ovom izgradnjom, a što bi bio presedan u svijetu. 

Znamo da se za održavanje ovih postrojenja koriste različita ulja koja nekontroliranim 
ispuštanjem mogu znatno zagaditi rijeku i okoliš, kao i otpadne emulzije koje se ispuštaju prilikom godišnjeg remonta. 

Buka koju stvaraju ovakva postrojenja također nije zanemariva. Ako znamo da je to u srcu prirode, na biciklističkoj ruti i šetnici poznate turističke destinacije, skoro u samom naselju, onda to svakako treba uzeti kao argument protiv. 

Posebno čega se bojimo i zbog čega smo protiv je to što monitoring korištenja voda i zaštite biodiverziteta nije sistemski riješen i prepušten je lokalnoj upravi, a poučeni dosadašnjim iskustvima, nemamo povjerenje u svoju lokalnu upravu. Ni na većim razinama nema podataka o tome tko je nadležan za monitoring, kada i kako se vrši i tko i kako ga financira. 

Ne treba zanemariti ni to da je izgradnja mini hidroelektrana po svaku cijenu u direktnoj suprotnosti sa Međunarodnom konvencijom o zaštiti biodiverziteta (Samit o zemlji, Rio de Janeiro, 1992) i Rezolucijom o zaštiti biodiverziteta evropskih šuma (Ministarska konferencija, Helsinki 1993), te brojnim drugim konvencijama i rezolucijama, te da ih se brojne razvijene zamelje odriču i zatvaraju.

Ne zelimo mini centrale    Kontaktirajte pokretača peticije