Priroda nas treba
Naša domovina,Hrvatska, obiluje prirodnim fenomenima očaravajuće prirode koja budi duboko strahopoštovanje u želji za očuvanjem iste. Na tragu želje za otvaranjem prirodnih resursa nebrojenim posjetiteljima, koji se slijevaju iz svakog kutka zemaljske kugle, često zaboravljamo poslagati prioritete. Primjer promašenog prioriteta nalazimo u svojoj sredini. Plitvička jezera koja spadaju u blaga koje je UNESCO stavio pod svoju zaštitu pa se raznim modelima pokušava zaštititi,očuvati,nevinu ljepotu kako bi posjetitelji ostavi što manji otisak u tom Raju na zemlji. Raj koji donosi veliki profit cijeloj zajednici a posebno mještanima okolice koji tu ostvaruju svoju egzistenciju.
Taj "prirodni pogon" u kojem generacije ostvaruju svoju životnu karijeru pokušavajući održati krhku ravnotežu prirode. Priroda nam je dozvolila da od nje i za nju živimo ali nam u zadnje vrijeme šalje vrlo upečatljiva upozorenja. Naš biser, Plitvička jezera, ovisi o čovjeku i vremenskim prilikama. Na prirodu i vremenske nepogode ne možemo utjecati ali možemo pokušati umanjiti naš negativni utjecaj. Zamislite sliku i situaciju u kojoj se nivo vode smanji i čarolija slapova i jezera biva zamijenjena baruštinom ili livadama. Tada više nema čarolije, nema prirodnog fenomena, nema posjetitelja , nema događanja...nema ničega. Posljedice bi osjetili svi koji su na bilo koji način bili umreženi, bilo da se radi o zaposlenicima, turističkoj zajednici, poreznoj upravi i Državi. Svi bi bili gubitnici. Nema dobitnika.Poslijedice bi bile katastrofalne i kao domino efekt urušile bi, uništile gospodarski razvoj Lijepe Naše. Prošlogodišnja suša ostavila je duboki strah od takvog scenarija, ne ponovilo se. Svoju pažnju moramo usmjeriti na rizike i faktore koje možemo spriječiti i koje moramo bespogovorno podržati u namjeri očuvanja okoliša i naše egzistencije. Jedan od fenomen koji je nedavno uvukao strah u kosti cijelom okružje je bio potres. Potres koji je dobrano uzdrmao naše kuće i koji na sreću nije izazvao veće štete na našoj imovini uzdrmao je i naša Plitvička jezera.
Štetu na našim objektima je lako uočiti pa i popraviti.
A što je sa Plitvičkim jezerima?! Kakvoj su šteti bila izložena?! Ako i ne vidimo štetu ovako gledajući s visoka, izvana, možemo li biti sigurni da se šteta uistinu i nije dogodila.?! Još važnije pitanje je : koliko ovakvih ili slabijih potresa mogu još izdržati! Možda je to jedan potres u budućnosti a možda im niti jedan potres ne može nauditi. Možda. Možda.
O nama ovisi hoćemo li se zadovoljiti sa Možda ili želimo i možemo nešto poduzeti. Na nama je povijesni zadatak. Trebamo odmah i sada poduzeti prve korake u prevenciji i zaštiti okoliša i naše egzistencije. Ovaj kraj živi od turizma i za turizam. Mi želimo sačuvati ono što nam je Bog dao i mi svojim mukotrpnim radom stvorili.
Često pitanje posjetitelja i turista je kakva je to grmljavina koja se ponekad čuje. Mi im lažemo da to grmi u daljini jer kako zdravo razumski objasniti da su unajmili smještaj u blizini vojnog poligona. Kako im objasniti da uz svukove žlica, vilica i noževa čuju granate.
Mi autori ove peticije javno izražavamo našu zabrinutost zbog aktivnosti na vojnom poligonu u Slunju a koje mogu pogoršati ili uništiti našu baštinu. Silne detonacije koje se događaju na vojnom poligonu imaju utjecaj na strukturu i oblika zemlje i kamena na kojem se događaju. Valovi tih detonacija dopiru i do naših jezera, rijeka, špilja, korita, brda i livada. Nedavni potres koji je "igrom slučaja"imao epicentar na rubnom području vojnog poligona možda je poslijedica upravo tih aktivnosti.
Mi potpisnici ove peticije želimo da se na vojnom poligonu Slunj prestane sa izvođenjem aktivnosti koje imaju za posljedicu detonacije i podrhtavanje tla.
Mi potpisnici ove peticije smatramo da smo svi dužni participirati u zaštiti naše baštine, našeg predivnog okoliša i naše egzistencije. Ukidanje aktivnosti na vojnom poligonu Slunj je jedna o mjera koje možemo i želimo provesti po hitnom postupku za dobrobit svih građana Lijepe Naše.
Arsen Pirc Kontaktirajte pokretača peticije