Potpora građanima Splita za pravedno suđenje Filipu Zavadlavu


Filip_fotos.jpg

Poštovani Čitatelji, 

Molimo Vas da pružite podršku građanima Splita i splitske okolice u njihovom pismenom obraćanju Vrhovnome sudu koji će uskoro odlučiti o sudbini Filipa Zavadlava. 

 

Poštovani Sude, 

Obraćamo Vam se kao građani Splita i okolice koji predugo trpe teror regionalnih narko-skupina. Tek je očajnički čin Filipa Zavladava pokrenuo nekoliko hapšenja i svratio pažnju hrvatske javnosti na nevolju koju tiho podnosimo u našem zanemarenom gradu u kojem se dnevno nekoliko tisuća ljudi opskrbi drogom. Od Velog Varoša pa sve do Trogira naša su djeca izložena narkoticima i dilerskoj agresiji, a djeca iz ovisničkih obitelji nemaju se kome obratiti za pomoć. Jedan od takvih bio je i Filip Zavadlav.

Stoga Vas molimo da razmislite zaslužuje li Filip Zavladav da se njegov slučaj sagleda empatički i da sistem po prvi puta njegovome mladom životu pruži priliku i da se stravične okolnosti koje mu je život natovario u uzmu u obzir prilikom donošenja Vaše presude.  

Filip Zavladav se kao inteligentan i obazriv dječak dugo odupirao stravičnim uvjetima preživljavanja u obitelji heroinskih ovisnika. Učio je u šupi, gdje se gladan skrivao od batina. Jedini od petero članova obitelji odbio je konzumirati drogu, posvetio se sportu i kao vrlo dobar učenik zavrsio Pomorsku školu, te konačno postao brodski časnik.

“Toliko plemenit, osjećajan i osjetljiv momak, iznimno inteligentan. Nagrađivan je i na državnom natjecanju. Tako smo bili sritni kad smo čuli da navigaje, da se 'škapula' od lošeg okruženja. Ne možete zamisliti kako se ponaša prema drugoj djeci, s kojom dobrotom.” o njemu su izjavili njegovi nastavnici. Činilo se da je mladić kojem je život namijenio samo udarce, za sebe izborio nekakvu budućnost i izdigao se iz teških uvjeta iz kojih je ponikao.

Njegov vapaj za normalnim životom najbolje opisuje izjava dr. Slavka Sakomana: “U tom totalnom kaosu ovaj nesretnik, koji je sada u pritvoru, koji jedini valjda nije htio biti izvan realiteta, nešto ga je držalo da drži otvorene oči i da se u tom cirkusu i kaosu pokuša boriti.”   

Filip Zavladav rano je izgubio vjeru u učinkovitost sustava. Unatoč desetinama prijava za obiteljsko nasilje, Filipu i njegovoj braći Centar za socijalnu skrb Split nikad nije pružio zaštitu. Dječaci su tek u nekoliko navrata bili smješteni u dom za nezbrinutu djecu, ali nisu trajno izuzeti iz obitelji, jer, prema riječima Marine Pokrajac, voditeljice općih i pravnih poslova Centra za socijalnu skrb Split, “uvjeti nikad nisu bili tako loši da bi takva mjera bila poduzeta”. Kao  trinaestogodišnjak Filip je imao dovoljno hrabrosti i pameti da s bratom utrči u policijsku stanicu moli za pomoć. Pomoći nije bilo. Uprkos propisima Školskog programa i prevencije ovisnosti u kojem dr. Slavko Sakoman navodi da se za visoko rizičnu djecu moraju u školi provoditi diskretni personalni zaštitni programi, i na koji način škola mora surađivati u brizi za djecu s vanjskim institucijama poput doktora obiteljske i školske medicine, centra za socijalnu skrb i institucija koje osiguravaju alternativne smještaje.

Mnogo se toga moglo napraviti, ali nije.

Uprkos svemu, Filip Zavladav je izrastao u mladića u kojem je bilo suviše obazrivosti koja mu je priječila da okrene leđa problematičnoj, u dilera zaduženoj obitelji. Da je to učinio i hladnokrvno gledao svoje interese, danas bio imao dobar život. Da je doista bio “bezobziran”, “hladnokrvan”, “psihopat”, kakvim ga neki opisuju, a ne ono dijete koji je potražilo zaštitu za mlađeg brata i mladić koji će kasnije plaćati bratove dugove, Filip bi danas bio dobro uklopljen član zajednice.

Nakon što je mjesecima premlaćivan, suočavan prijetnjama nožem, izgladnjen jer su mu kriminalci oduzeli svu zaradu, Filip Zavadlav je zapao u stanje duboke krize iz koje nije vidio izlaza. Obraćanje policiji, pred čijim očima kriminalci poput Jerka Malvasije, Jurice Torlaka, Marina Bobana, ali i Marina Paića, neometano raspačavaju drogu, otimaju i mlate, činilo se ne samo uzaludnim, nego i visoko rizičnim činom. Potpuno sam u svojem užasu, Filip Zavladav je počinio smaknuća koja je sam istoga dana, kajući se, opisao: “Učinio sam nešto grozno.”

Smrću Jurice Torlaka, Marina Bobana i Marina Paića, hapšenjem Jerka Malvasije, , te nedavnim uhićenjima pripadnika iste zločinačke skupine u Splitu, Solinu i Kaštel Sućurcu, tek je naizgled i privremeno nestalo opasnosti s naših ulica i dječjih igralista, škola i domova. Njihova ce prazna mjesta popuniti novi raspačivači kojima ce biti prepuštena zajednica i njene posrnule obitelji, i djeca koja, poput Filpa, u njima jedva preživljavaju.

Zbog svega ovog usrdno Vas molimo da utječete da se stanje Filipa Zavadlava, njegovo stravično djetinjstvo, odrastanje i recentna prošlost - u gradu u kojem bi morale funkcionirati odredbe Ustava Republike Hrvatske koji građanima jamči da nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja - uzmu u obzir prilikom donošenja odluke o tome kako će ostatak njegova života izgledati.

Hvala Vam.

Potpišite ovu peticiju

Potpisivanjem, ovlašćujem Ana Carić da preda moj potpis onima koji imaju moć po tom pitanju.


ILI

Primit ćete e-mail s poveznicom kako biste potvrdili svoj potpis. Kako bi bili sigurni da primate naše e-mailove, molimo dodajte info@peticija24.com u svoj adresar ili popis sigurnih pošiljatelja.

Molimo uzmite u obzir da ne možete potvrditi svoj potpis odgovarajući na ovu poruku.




Plaćeno oglašavanje

Oglasit ćemo ovu peticiju kod 3000 ljudi.

Saznajte više...

Facebook