Dva dana pratim ovu peticiju. Čitam komentare, čitam potpisnike. I sad sam odlučila i nešto napisati. U dugo vremena nisam bila tako ponosna na ljude ove naše predivne zemlje, koji su stali u obranu jednog najosnovnijeg ljudskog prava; slobodne mišljenja i govora.

Mlada sam, nisam imala priliku osjetiti komunizam "onih" vremena iz vlastitih iskustava. No, ovo što se u poslijednje vrijeme događa u našoj državi, ni u najcrnjim noćnim morama nisam mogla zamisliti.
Način na koji se perfidno i na "mala vrata" uvode nakaradnosti u naše škole, način na koji se indoktriniraju naša djeca, napadi na katolike, otvoreni, podli, i smišljeni!

To "moderno" doba kako ga nazivaju, zapravo, čista dekadencija, ne društva, dekadencija svijesti. I u tom, "modernom" dobu, očito je postalo zabranjeno upotrijebljavati mozak, misliti van zadanih okvira, a tek izreći svoje mišljenje.. najstrašnije od svega!

Kako li smo samo došli do ovog? Kako to nismo zaustavili? Predvidjeli?
Čini mi se, kako nismo ni imali "šansu", kako je do ovog ipak moralo doći. No, to ne znači da se sad nećemo boriti. I da ćemo odustati. Ne!

Sad je trenutak, zidovi se zatvaraju sa svih strana. Sad moramo podignuti svoj glas, i bez srama reći: DOSTA!

Dosta je toga, da svi u Hrvatskoj glume "žrtve", i svi traže neka "prava".
Pitam se gdje je moje pravo na rad, na život, djecu, slobodu govora, iskazivanja vjerskih uvjerenja? Gdje su prava običnog heteroseksualnog Hrvata?

I zato, profesore, cijenjeni kolega, i vi i ja jako dobro znamo, protiv kakvih ulazite u borbu, ali ne bojte se. Uzdignute glave naprijed, tužiti, eksponirati i pokazati "odabranima" i "podobnima" da je njihovoj strahovladi došao kraj.

#135: -

BRAVO!!!!

#135: -

Čestitam na ovim riječima! Verbalizirali ste ono što misli svaki normalan i čestit hrvatski čovjek!!!