Peticija za reguliranje obveza koncesionara na pomorskom dobru

Koncesionar iznajmljuje vez, a ne okolni akvatorij. Vez mora biti siguran jer bi u protivnom koncesionar bio odgovoran za nastalu štetu.

Pitanje za gospodina koji se potpisao kao Koncesionar, ali i za zakonodavca: da li ste za sidrište kojim upravljate od lokalne samouprave dobili koncesiju, ili koncesijsko odobrenje? Da li je u dokumentu kojim ste dobili sidrište na upravljanje navedeno koje su Vaše obveze u smislu zaštite okoliša, reda na sidrištu, sigurnosti plovidbe? Da li je od Vas tražen plan rasporeda sidrenih blokova, veličine lanca i sidrenih plutača, uz proračun silana planirano najveće opterećenje? Da li je s bilo koje strane uključena izjava koja određuje odgovornost davatelja koncesije ili koncesijskog odobrenja i nositelja prava temeljem iste u smislu moguće štete po okoliš i sigurnost plovidbe (tu spada odlaganje smeća, ispuštanje fekalnih voda, ulja i goriva, šteta nastala po neispravnosti sidrene opreme pružatelja usluge i slično)?
Postoji li obveza održavanja reda na sidrištu u smislu "kućnog reda" - nema buke iza XX sati pa do izlaska sunca, provođenje zabrane glisiranja...
Neka se nitko ne nađe uvrijeđen, pitam zato što želim razumjeti i probleme i trenutne obveze koncesionara prema sadašnjem stanju regulative i načina njezinog provođenja.

Poznata Hrvatska gostoljubivost se odavno mjeri isključivo količinom novca koju stranac može iskrcati u Hrvatski džep. Ovo je samo formalizacija provicijske samodopadnosti koja vodi u primitivnije društvo (čak i od ovog kojeg sad imamo).

Kao i uvijek kad se donose novi zakoni oni su nedorečeni,uopčeni i nedefinirani.Stiče se dojam da se uvijek nekome pogoduje na štetu svih.Ionako se nautičare gleda kao luksuznu robu koju treba što više "oderat"

Kakve su sankcije za sidrenje unutar 300 m od područja pod koncesijom i tko provodi sankcije? Koncesionar ili policija ili kapetanija?

#14: -

Ograničenja koja stvaraju ovakvi propisi umanjuju ili sasvim uništavaju atraktivnost Hrvatske obale  za nautičare. Ono što daje atraktivnost naše obale su prekrasne uvale a ne marine i luke.

Podilaženje koncesinarima dovodi do toga da sva dobra sidrišta više nisu dostupna brodovima a dobre plaže kupačima.

Treba naglasiti i vaznost za domace male nauticare (treci odlomak, zadnja recenica).
Mozda u nekom drugom tekstu.

ovo je samo način na koji nas koncesionari i država žele prisiliti da više ne možemo biti nautičari, nego robovi kapitalu

Jadranska obala ima konačnu veličinu, pa se uz nju može primiti konačan broj turista. Ovim postupcima gubimo obalu, pa ćemo skupa sa stranim turistima otić jedrit u Grčku i Albaniju. Da li je to NOVA strategija?

Uzasnut idejama nasih zakonodavaca, naprosto sam se morao
oglasiti. Unaprijed se ispricavam zbog duljine teksta.

Koncesionar dobiva kroz koncesiju pravo da koristi odredjeni akvatorij
za privrednu djelatnost. Smisao svake privredne djelatnosti je da
proizvodi neka dobra i/ili usluge i prodaje ih zainteresiranim
kupcima. U ovom slucaju dobro ili usluga jest bova sa sidrenim blokom
na koju cu zavezati svoj brod i to je usluga koju sam voljan
platiti. Prihvacam da je u podrucju pod koncesijom zabranjeno sidrenje
svojim vlastitim sidrom, ali mi je posve neprihvatljivo da se takvo
sidrenje moze naplatiti, stavise izrijekom se navodi kao usluga(??). U
analogiji, neko tko ima koncesiju za vadjenje ugljena, vadi ugljen i
prodaje taj ugljen. On ne naplacuje koncesiju nego ugljen. Jasno je da
nitko drugi nema pravo vaditi taj ugljen, pa cak niti biti u podrucju
ugljenokopa. Dakle bilo bi razumljivo da koncesionar naplacuje
dobro/uslugu a ne koncesiju. U ovom specificnom slucaju osjecam da bi
nesmetani prolaz kroz podrucje pod koncesijom trebao i dalje ostati
nesmetan, uz standardnu odgovornost zbog moguceg dodira/sudara.

Iz gore recenog odmah izlazi da koncesionar ne moze imati nikakvih
prava izvan podrucja obuhvacenog koncesijom. Stavise, pitam se kako se
moze ogranicavati pravo na opce pomorsko dobro - osim koncesijom? U
svakom slucaju ponasanje u podrucju izvan koncesije treba biti
odredjeno tako da brodovi koji u njemu sidre koristeci svoje sidro ne
ugrozavaju brodove na bovama. Smisleno bi bilo reci da brod na
vlastitom sidru ne smije niti u jednom trenutku uci u podrucje pod
koncesijom, a na drugoj strani, koncesionar se treba pobrinuti da
brodovi na bovama niti u jednom trenutku ne izadju izvan podrucja pod
koncesijom. To podrazumijeva da podrucje pod koncesijom bude jasno
oznaceno plutacama i, po potrebi, oznakma na kopnu, tako da svatko
jednim pogledom moze ustanoviti da li zasao u 'krivo' podrucje. Stanje
na terenu ovisi o mnogim cimbenicima (vrijeme, iskustvo kapetana,
guzva u uvali, ...), ali problem se ne moze rjesavati tako da se u
krugu od 300 (ili koliko god metara) nekom nesto brani. Svatko je
odgovoran za sebe i u krajnjem slucaju ce odgovarati na sudu. Nadalje,
ne vidim niti jedan razlog da se malim bodulskim brodovima koji gaze
metar ili manje i vezuju se na metar, dva od kraja, brani pristup
obali i vezivanje za obalu, osim ako i sama obala nije pod
koncesijom. Naravno i dalje vrijedi gore predlozeni princip
'neulazenja'.

Sve u svemu postojeci prijedlog je krajnje neobican. Nejasno je samo
da li je proizvod posvemasnjeg neznanja ili posvemasnjeg pogodovanja?

već sam doživio da me preko megafona iz jedne vale kraj Starog grada tjera sa sidrišta kao da sam neki lopov
Igor Petrović

Ne razumijem zašto se koncesionaru neda područje i to on koristi, već ako dobije 1000m2 on automatski dobiva najmanje dvostruko veću površinu. To je totalna nelogičnost. I sve ostalo što sam pročitao u komentarima nema svrhe. Ispada da se borimo protiv zakona koji je donesen da bi 100 koncesionara dobilo ne samo koncesijsko područnje već cijelu valu sa obalom, jer što da ja radim kad se vežem i tih 300 metara pa probam tenderom na kraj. Neznam dali ću izaći na kraj sa koncesionarom prije stvarnog izlaska na kraj. Ali definitivno budem nosio kameru i snimio razgovor prvom prilikom, stavio na jubitu i poslao vladi na sve javne adrese. Ovo stvarno nije normalno. More je javno, ako ovo prođe, onda garant stavljam rampu na cestu koja je na moje ime, pa da vidimo kako će reagirati iz vlasti

A da vidimo koji će neki koncesionar fiskalizirati račun

Upravo je nevjerojatno do kuda seže ljudska glupost.
Već smo svi 'siti' nebuloznih zakona, i 'reketa' koji ,isti ti zakoni 'proizvode'.

Također, tražim od mjerodavnih službi da uklone sve bespravno postavljene bove koje se bez dozvole iznajmljuju nautičarima, te da se vlasnici koji ne plaćaju porez kazne.

Uredba o zabrani sidrenja na udaljenosti 300 m od koncesioniranog područja, katastrofalno je loša uredba koja ne samo da krši sve svjetske pomorske običaje nego i opasno ugrožava sigurnost na moru. Niti privez u marinama niti sidrenje na koncesijskim bovama nisu zakonom propisane kao obavezne, no ovom uredbom se treća mogućnost - sidrenje na vlastitom sidru de facto zabranjuje. To je flagrantno kršenje prava na moru, što ne postoji nigdje u svijetu. Sloboda sidrenja jedno je od osnovnih prava na moru, kao i sloboda plovidbe. Ovu odredbu treba odmah povući jer je štetna i opasna, a uz to će vrlo loše odjeknuti među našim inozemnim gostima - nautičarima, koji plove i po drugim morima (grčkim, turskim) gdje takvih suludih zabrana nema i gdje vlada pozitivan odnos prema nautičarima i njihovim potrebama. A slobodno sidrenje je OSNOVNA NAUTIČKA POTREBA.

U praksi to izgleda ovako:
- kad se vežete na jednu bovu stalno morate stražariti i postavljati bokobrane na razne čoškove jer se brodovi sudaraju (veća zarada)
- kod malo jačeg mora, blokovi se pomiču (boli njih briga o sigurnosnim propisima)
Najbolje da ukinu i sidra, pa svako ko ima sidro nek plati kaznu.

OVO JE JOŠ JEDAN U NIZU DOKAZA DA GOSPODA U INSTITUCIJAMA NAŠE DRŽAVE KOJE SE BAVE OVOM TEMETIKOM NE ZASLUŽUJU SVOJE PLAČE, DAPAČE TREBALO BI ISPITATI ZAŠTO ONI TO RADE NA OVAJ NAČIN?!
NEZNANJE, GLUPOST, NEBRIGA ILI MOŽDA NEŠTO DRUGO?
EVO NEŠTO JOŠ OPASNIJE ŠTO NAM SPREMAJU.
IZGRADNJA NOVIH 15000 VEZOVA NA ODAVNO PLOVILIMA PRENAPUČENOJ OBALI JE ZASIGURNO SMRTNI UDARAC NAUTIČKOM TURIZMU NA NAŠEM JADRANSKOM MORU!
KAKO ZARADITI NOVCE A NE UNIŠTITI OVO MALO ŠTO JOŠ NISMO VRLO JE JEDNOSTAVNO JA IMAM ODGOVOR SLOBODNO ME KONTAKTIRAJTE. NE, NE RADI SE O NIKAKVOM ČUDU VEČ SAMO O DRUGČIJEM NAČINU RAZMIŠLJANJA I DRUGČIJEM ISKUSTVU U PROTEKLIH 4O GODINA.
KAKVA SRAMOTA.

#36: -

da , majstor u Zavali je prisvojio cijelu valu, iako mu je zona koncesije minimalna. i mena je tjerao megafonom, pretio macolom, a kad sam o tome obavijestio lučku kapetaniju i pomorsku policiju odgovor je bio da nemaju vremena, i plovilo na raspolaganju.

SKRAJNO VRIJEME DA SE NEŠTO PODUZME.

Tako je prav.

Koncesija na bove!? Bez ikakve odgovornosti koncesionara!? U svijetu koncesija (-harač) u takvom smislu uopče ne postoji!
ZABRANA SIDRENJA, ako več postoji važi za sve! I za bove! Sidrenje na vlastitom sidru se nikdje u svetu ne naplačuje niti zabranjuje, pogotovu ne, radi zaštite monopola pojedinaca.

Za mesec dana plovidbe (jedrenjak 11,4m) u hrvatskoj plačam cca 350€ (vinjeta, plovna dozvola, svetlarina, boravišna taksa...) što je najskuplje u svijetu!!! Godišnje plačam marinu, osiguranje i održavanje broda 7.450,00€. Na odmoru u hrvatskoj potrošim (gorivo, hrana, piče, ribolovna karta...) minimalno od 2.000,00€ dalje. Ako brojim još posjete autom van sezone ENC, gorivo, restorani dodatno još min 500,00€ godišnje.
UKUPNO godišnje MINIMALNO 10.300,00€. Dali je to premalo?

Molim Vas ostavite nas na miru i nemojte nas psovat ako se zaustavimo na kupanje za par sati kao što su bili primjeri na Silbi(Sv.Ante), Susku, Kaprije... Da li je to put kojim ide hrvatski nautični turizam? Ako se tako nastavi, sigurno bez mene.

Susak. koncesionar tjera brodice: http://www.youtube.com/watch?v=lc6JpCVHhmc

Nikola S.

#2: -

Nitko se neće sidriti između bova. Vidi se da nikada niste bili na moru, ne poznajete obićaje lokalnog stanovništva koje u pravilu ima male brodice i sidri se uz obalu van koncesiskog pojasa. Naravno tu nikome ne smetaju ni koncesionaru niti plovidbi. Sada po novom zakonu to više nije moguće, u pravilu koncesionar je dobio koncesiju na cijelu uvalu, a neće je plačati. Ovo je sramotno i ugrožava stoljetna prava lokalnog stanovništva. Oćito je zakon pisao netko tko nikada nije plovio svojom malom brodicom po našim škojima i zavlaćio se u najdublje dijelove naših uvala kada ga je uhvatilo loše vrijeme ili se poželio odmoriti od ranojutarnjeg ribolova.

Gospodo moja ovo vodi zabrani pristupa svakoj uvali na koju je netko bacio oko.

Naš mali čovik nema novaca da se veže na bovu ili da plaća skupe vezarine na ljetnoj điti. A i da ima novaca većina ne želi tako đitavati jer to nije u krvi našeg čovika. More i planina su jedina mjesta gdje je čovjek doista slobodan. Uskoro ni toga više nećemo imati, sve će se komercijalizirati i onda više nećemo imati gdje vezati našu tradicionalnu malu barku.

Zato u slučaju izglasavanja ovoga zakona dižem svoj glas i pozivam vas na građanski neposluh. Nećemo smetati koncesionaru u njegovim granicama, ali ni oni nas neće sprijećiti da nastavimo živjeti po našu.

 

Ministarstvo treba javno objaviti grafičke prikaze granica koncesija, te iste ažurirati. Koncesionari u pravilu naplaćuju i van koncesijskih granica.

Slogan hrvatskog nautičkog turizma: Samo nam pošaljite novac i letujte drugdje!
Gregor